U prošlom članku smo iznjeli neke osnovne činjenice o alergiskim bolestima, i pokušali objasniti zašto i kako se javljaju. U ovome članku ćemo detaljnije zaći u konkretnu tematiku prepoznavanja, liječenja i zaštite od lakših formi alergiskih bolesti počevši od alergiskog rinitisa.

Alergiski rinitis je najčešća forma alergiske bolesti. Gruba je procijena da svaki treći čovjek na planeti ima aktivnu alergiju na nešto, a tri od četri čovjeka razviju alergiju na nešto tokom života. Tkođe u Evropi i Americi procijenjeno je da između 10 i 25% ljudi godišnje bude pogođeno alergiskim rinitisom. Ove brojke same za sebe govore koliko je ovo u stvari ozbiljan problem.

Alergiski rinitis sam za sebe je prije svega dosadna bolest, i glavni problem sa njim je što otežava normalan život, a sam za sebe ne može ozbiljnije ugroziti ljudski život. Simptomi nastaju iznenada iz čistog zdravlja, tj. onda kada senzibilisana osoba dodje u kontakt sa alergenom (za pojašnjenje pojmova senzibilizacija i alergen pročitati predhodni tekst). Alergeni u slučaju alergiskog rinitisa su aerosoli tj. sve čestice koje mogu da ulaze u sastav vazduha koji udišemo od polena, prašine pa do sitnih čestica metala u industriskim postrojenjima. Dakle izbor je ogroman.

Čim organizam dođe u kontakt sa alergenom javlja se curenje iz nosa, svrab, kijavica, peckanje i suzenje očiju, crvenilo i otok sluznice nosa, svrab i zujenje u ušima, a ukoliko potraje i smanjenje sluha usled izliva tečnosti u sredje uho. Takođe je moguć blag skok temperatura do 38,3 stepena celzijusa. Simptomi traju sve dok se ne otkloni uzrok alergije ili ne uzme odgovarajuća terapija.

U slučaju alergije na hranu, lijekove simptomi su potencijalno daleko ozbiljniji. Prvi simptom koji se javlja po unosu alergena u organizam je urtikarija u narodu poznatija kao koprivnjača. To je promjena u vidu plikova koja se javlja po cijeloj koži i koja zaista najviše liči na područje kože ožareno koprivom. O ovoj pojavi će biti riječi u narednim tekstovima tako da nećemo ići u detalje. Zatim se javlja svrab usana, jezika, grla, nosa, očiju i kože da bi nedugo zatim uslijedio usana, jezika, kapaka ili u teškim slučajevima cjelog lica. Ova pojava se naziva angioedem i o njemu ćemo takođe govoriti u narednim tekstovima. Takođe se javlja curenje iz nosa, promuklost, vizing (zviždenje pri disanju) i gušenje, mučnina, povraćanje, grčevi u stomaku i bol, vrtoglavica i nesvjestica. U slučaju da se ne odreaguje na vrijeme nastupa smrt uslijed prekida disanja zbog otoka disajnih puteva. Kod lijekova simptomi su još izraženiji i brže nastupaju u slučaju da se lijek daje injekciom, dok kod lijekova koji se piju na usta nema razlike između alergije na lijekove i na hranu. U slučaju insekata u lakšim slučajevima slučajevima na mjestu uboda se javlja otok. Generalno u slučaju uboda pčele, ose , zolje i stršljena ukoliko je lokalni otok veći od 10 cm u prečniku samtara se da je osoba alergična na ujed insekta. Kod lakše oblika sve se završava na lokalnom otoku dok kod težih slučajeva nakon ujeda se razvijaju gorepomenuti simptomi i slika anafilakse o kojoj ćemo takođe pričati u narednim tekstovima.

Dijagnoza alergije se postavlja na osnovu anamneze tj. pacijentovog ličnog iskustva i kožnih testova gdje se u kožu ubrizgavaju različiti alergeni i gleda se dali se javlja lokalna reakcija.

Liječenje

Kod lakših formi alergija (alergiski rinitisi) antihistaminici su lijekovi izbora. Najčešće se primjenjuje prva generacija antihistaminika, blokator H1 receptora Diphenhydramine koji ima i sedativno dejstvo. Kod težih oblika i razvoja anafilakse glavni lijek je adrenalin takođe poznat kao epinefrin koji se daje razblažen u odnosu 1:1 000 u dozi od 0,5 ml za odrasele i 0,2-0,3 ml za djecu. Može se dati pod kožu, u mišić ili u venu na svakih 15-20 minuta do smirivanja simptoma. Takođe se daju i antihistaminici, kortikosteroidi i vrši se nadoknada tečnosti. Svaka osoba koja pati od alergija bi trebala sa sobom da ima gotove adrenalinske preparate sa instrukcijama za davanje u slučaju razvoja anafilakse.

Prevencija

Na kraju prevencija alergija je najbolji lijek. Treba izbjegavati situacije i okruženje koje izaziva alergije. U slučaju polena treba izbjegavati izlazak van pogotovo u prijepodnevnim časovima, držati prozore zatvorenim, često se kupati i presvlačiti, usisavati stan. U slučaju rada u bašti nositi zaštitnu masku, baviti se sportom nakon kiše. Godišnje odmore koristiti u sezoni cvjetanja biljaka u slučaju ambrozije druga polovina avgusta i početak septembra i ići na more ili u planine. U slučaju alergije na prašinu higijena životnog prostora i provjetravanje prostorije su neophodni. Slični postupci su i za druge alergije. Dakle udaljiti se od alergena.

U slučaju alergije na hranu izbjegavati konzumiranje namjernica koje u sastavu imaju supstancu na koju ste alergični. Najbolje je svoju hranu spremati sam, i izbjegavati restorane i prodavnice brze hrane. Po pravilima EU sve namjernice na svojoj ambalaži moraju imati napisane sastoke sto ljudima koji pate od alergija mnogo olakšava život.

Kod alergija na ljikove je situacija je najlakša, jer svaki ljekar prije davanja određenog lijeka mora se raspitati o mogućim alergijam i uredno ih zapisati u zdravstveni karton za buduće situacije.

U slučaju alergije na insekte treba izbjegavati izlete i sredine gdje je velika vjerovatnoća da ćemo naletiti na insekta. Pri konzumaciji sokova i osvježavajućih pića treba biti oprezan da se slučajno ne bi progutao insekt. Protektivne kreme se podrazumjevaju.

Sve osobe koje su alergične na hranu, lijekove i insekte bi trebalo da sa sobom nose posebne setove za prvu pomoć sa uputstvima dovoljno jasnim da i laik može da im pruži neophodnu pomoć u slučaju nužde. Takođe je neophodno upozoriti osobe sa kojim ste svakodnevno okruženi da ste alergični da bi mogli ispravno reagovati u slučaju hitnoće. O zaštiti od alergija biće još riječi u narednim tekstovima.

U sledećem tekstu ćemo pisati o urtikariji ( koprivnjači), angioedemu i anafilaksi. Do sledećeg teksta srdačan pozdrav.

Dr Stevica Prolić

Categories: Medicina