Najčešće se koristi odredjivanje aktivnosti AST (ranije SGOT)  i ALT (ranije SGPT).

 U slučaju nekroze hepatocita aminotransferaze prelaze u krv i zato se mogu smatrati vrlo osjetljivim indeksom nekroze jetrinih ćelija, odnosno, specifičnim parametrom hepatocelularnog oštećenja.

ALT je smještena u citozolu hepatocita i ima tri puta duži poluživot od AST, koja se, takođe nalazi u citozolu. Normalan odnos izmedju ALT i  AST (De – Ritisov količnik) iznosi 1,0. AST se nalazi i u drugim tkivima (srčanom i skeletnom mišiću, bubrezima, mozgu, pankreasu, plućima, leukocitima i ertitrocitima), dok je ALT prisutna samo u jetri, te je zato mnogo specifičniji pokazatelj hepatocelularnog oštećenja.

Kod bolesnika sa akutnim hepatitisom, aktivnost aminotransferaza je povišena više od 10 – 15 puta u odnosu na referentne vrijednosti i po pravilu, aktivnost ALT je viša od AST. Prema tome, u slučaju epidemijske pojave akutnog virusnog hepatitisa, scringing test je odredjivanje aktivnosti ALT.

Porast aktivnosti AST/ALT do 8 puta nije specifičan i može se naći kod bilo kojeg oboljenja jetre. Takodje, stepen porasta aktivnosti aminotransferaza nema prognostički značaj kod akutnog hepatocelularnog oštećenja. Najviši nivoi aminotransferaza se nalaze kod bolesnika sa ishemijskim hepatitisom (npr. usled akutnog popuštanja miokarda), virusnim hepatitisom ili medikamentoznim hepatitisom. Kod bolesnika sa akutnom bilijarnom opstrukcijom, aktivnost AST/ALT, takođe, dostiže visoke vrednosti, ali one rapidno padaju tokom 24 – 48h.

Kod bolesnika sa hroničnim hepatitisom aktivnosti AST/ALT su, obično, povišene 2 – 5 puta. Izraženiji porast AST u odnosu na ALT  (tzv. inverzija aktivnosti aminotransferaza) viđamo kod bolesnika sa hroničnom hepatocelularnom insuficijencijom  (npr.ciroza jetre) kada se enzimi oslobađaju i iz mitohondrija. Količnik AST/ALT viši od dva može biti od koristi u postavljanju dijagnoze ciroze jetre. Bitno je i znati, da kod bolesnika sa hroničnim hepatitisom postoji tzv. talasanje aktivnosti AST/ALT, što znači da postoje periodi, duži ili kraći, sa normalnom aktivnošću aminotransferaza. Ova činjenica nameće zaključak da normalna aktivnost aminotransferaza ne isključuje mogućnost hroničnog hepatitisa, pa čak i ciroze jetre. Da bi odredjivanje aktivnosti AST/ALT bilo od relevantnog značaja, neophodno je njihovo kontinuirano praćenje, npr. na 2 – 3 mjeseca.

Nadamo se da će vam ova detaljna objašnjenja značaja praćenja vrijednosti ALT i AST pomoći sa ciljem da lakše tumačite nalaze.

Dr Rajko Ćulibrk

Kategorije: Medicina