Konjunktivitis prema uzroku može biti bakterijski, najčešći kako kod djece, tako i kod odraslih, zatim virusni te alergijski, u sklopu sezonskih alergija kada prati kijavicu.
Simptomi
Sva tri tipa konjunktivitisa imaju neke zajedničke simptome. To su osjećaj svraba, peckanja i grebanja u oku, kao da je u oko nešto “upalo“, zatim pojačano lučenje suza, otok kapaka te crvenilo oka. Javlja se i pojačana osjetljivost na svjetlost koja dovodi do žmirkanja i pojačanja samih tegoba. Vid samo po sebi nije oštećen.
Razlikovanje između ove tri vrste bitno je zbog same terapije. Većinu slučajeva efikasno riješava porodični ljekar, dok ozbiljnije forme zahtjevaju pregled ljekara specijaliste, oftalmologa. Bakterijski konjunktivitis se liječi antibiotskim mastima i kapima, u zavisnosti od uzrasta pacijenta te razvijenosti same bolesti. Dobar dio ih prolazi spontano, ali uz terapiju taj oporavak je znatno brži. Virusni oblici su često zarazni i mogu da se prenesu prljavim rukama i vodom. Od ostalih se razlikuju po jako izraženom suzenju očiju te otokom limfnih žlijezda iza uha. Alergijski ima sezonsko javljanje kod osoba osjetljivih na razne alergene, kao što je polen. Karakteriše ga izražen svrab i nadražaj oka, više nego kod ostala dva.
Pored ovih, postoje i novorođenački konjunktivitis koji se javlja pri samom porodu, te konjunktivitisi uzrokovani hlamidijom i gonokokom, bakterijama koje izazivaju polno prenosive bolesti.
Liječenje
Blaži početni oblici, praćeni neznatnim smetnjama mogu se efikasno riješiti ispiranjem oka blagim rastvorima, kao što je čaj od kamilice. Izbjegavati često diranje oboljelog oka rukama zbog mogućnosti pogoršanja samih simptoma. Poželjno je prekriti oko gazom.
Kada se javiti doktoru?
Ako dođe do pojačanja tegoba, kao što su neizdrživ svrab, bol, otok kapaka sa suženjem same očne pukotine ili povišena temperatura, potrebno se javiti ljekaru.
Ljeti treba biti naročito oprezan, jer prilikom kupanja u bazenima sa higijenski neispravnom vodom često dolazi do epidemijske pojave konjunktivitisa, prije svega kod djece.
Dr Dragan Grublješić
