Kriva kičma je veoma širok pojam kojim se opisuje niz poremećaja u kojima dolazi do promjena u normalnoj zakrivljenosti kičme, i njime se uglavnom koriste laici. Da bi što bolje objasnili problematiku krive kičme, neophodno je objasniti kako izgleda zdrava kičma, i približiti osnovne pojmove vezane za zdravu kičmu.
Normalna kičma je podjeljena na četiri dijela: vratnu ili cervikalnu (crvena), grudnu ili torakalnu (plava), slabinsku ili lumbalnu (žuta), i krsnu ili sakralnu (zelena). Posotoji i peti, repni dio kičme (ljubičasta), ali on nema veliki značaj u zakrivljenosti kičme.
Svaki od ovih dijelova kičme je drugačije zakrivljen. Ova zakrivljenost je normalna, fiziološka zakrivljenost kičme. Ona podrazumjeva da su vratni i slabinski dio kičme nakrivljeni unapred ili udubljeni ako se gleda sa leđa, i ovo se naziva lordotična zakrivljenost. Grudni i krsni dio leđa su nakrivljeni u nazad ili izbočeni ako se gleda sa leđa i ovo se naziva kifotična zakrivljenost. Gledana sa zada kičma mora da bude u pravoj liniji bez naginjanja na lijevu ili desnu stranu. Prenaglašenost bilo koje od četiri normalne krivine, ili naginjanje kičme na lijevu ili desnu stranu predstavljaju patološke poremećaje koje je neophodno korigovati.
Kifoza predstavlja prenaglašenost kifotične zakrivljenosti grudnog dijela kičme. Ovo je najčešći poremećaj zakrivljenosti kičme. Ovom poremećaju doprinosi loše držanje u pubertetu i fizička neaktivnost, ali uzrok mogu biti i genetski poremećaji građe kosti, rahitis, ili poremećaji uzrokovani starenjem i degenerativnim procesima (osteoporoza). U blažim formama ne predstavlja velik problem ali ograničava pokretljivost i doprinosti bržem propadanju kičmenog stuba, te izaziva bolove. U težim slučajevima može da ometa disanje. Sprečava se fizičkom aktivnošću, vježbanjem, adekvatnom ishranom i u slučaju osteoporoze hormonskom terapijom.
Lordoza predstavlja prenaglašenost lordotične zakrivljenosti vratnog ili lumbalnog dijela kičme. Nastaje kao posljedica slabosti trbušnih mišića, gojaznosti i poremećajima zgloba kuka (najčešće iščašenje). Najčešći simptomi su napor, bol u leđima i nesposobnost za veće fizičke napore. Kao i kod kifoze sprečava se fizičkom aktivnošću i vježbanjem. U ekstremnim slučajevima pribjegava se i operaciji.
Skolioza predstavlja zakrivljenost kičme u lijevu ili desnu stranu, kao i rotacionu zakrivljenost. Ona predstavlja najkompleksniji poremećaj zakrivljenosti kičme. Nastaje uslijed poremećaja građe jednog ili više pršljenova, poremećaja hrskavice, međupršljenskog diska i kičmenih ligamenata. Praćena je poremećajem držanja koje može da bude i veoma izraženo, neravnomjernim razvojem muskulature, bolom, ograničenom pokretljivošću kao i neurološkim poremećajima. Skolioza se liječi vježbama, protezama, lijekovima protiv bolova i operativno. U zavisnosti od težine slučaja često je neophodan multidisciplinaran pristup da bi se adekvatno riješio problem.
Dr Stevica Prolić
