[wp_ad_camp_4] Od približno 3500 poznatih vrsta zmija, samo je njih 10% otrovno za čovjeka. Na našem pod­neblju značajne su dvije otrovnice šarka i poskok. Zmije napadaju čovjeka samo iz straha, i samo i jedino ukoliko ih nagazite. Zmije su jako opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce ali i tada, ako se povučete bez naglih pokreta, neće napasti.

Na kliničku sliku i ishod trovanja utiču:

-starost,

– veličina i zdravstveno stanje žrtve – djeca su više ugrožena jer im biva ubrizgana srazmjerno veća količina otrova

– lokalizacija ujeda – ujed u ekstremitet ili masno tkivo je manje opasan od ujeda na tijelu, glavi, ili ubrizgavanja otrova direktno u krvni sud;

– vrsta i veličina zmije – veće zmije mogu ubriz­gati i veće količine otrova;

– broj i trajanje ujeda – pri prvom ujedu količina otrova je veća nego pri kasnijim, naročito ako ujed traje duže;

– prisustvo bakterija – anaerobne bakterije (klostridije) u usnoj duplji zmije ili na koži žrtve mogu olakšati nastanak teških infekcija u nekrotičnom  tkivu;

– tjelesni napor (kretanje, trčanje) odmah nakon ujeda – može pospješiti i ubrzati distribuciju otrova po organizmu;

– godišnje doba – otrov je najjači posle zimskog sna zmije

Ujed šarke

Ujed je veoma bolan a bolovi probadajući. Mjesto ujeda otekne za nekoliko sati. Nastaje ognjište krvarenja prečnika nekoliko centimetara, koje se nepravilno širi u okolinu. Bolovi postepeno prelaze u svrab i sasvim prestaju poslije 8-10 dana. U težim slučaje­vima nastaju povraćanje i kardiovaskularni kolaps. Smrtni ishod nastaje samo onda kada zmija ujedom povredi krvni sud.

Ujed poskoka

Nakon ne tako bolnog ujeda, vide se tragovi uboda zuba, udaljeni jedan od drugog oko 6 mm, koji obično krvare. Uskoro nastaju jači bolovi, povredjeni dio tijela postaje crven i otečen, dok su ostali regioni blijedi. Često se vide ekhimoze na mjestu ujeda i okolini. U težim slučajevima otiču regionalni limfni čvorovi, a opšte stanje pacijenta se pogoršava. Nastaje stanje straha, puls je ubrzan, disanje pliće, ubrzano, sa naporom. Često nastaje kardiovaskularni kolaps. Nakon nekoliko sati, oko mjesta ujeda se stvaraju crvenkastoljubičaste mrlje, zbog ekstravazacije krvi u okolno tkivo. Ta mjesta mogu nekrotisati, čak dovesti i do gubitka zahvaćenog ekstremiteta. Ukoliko pri ujedu bude povredjen krvni sud i otrov ubrizgan direktno u cirkulaciju, smrt može brzo nastupiti zbog para­lize centra za disanje i/ili moždanog edema.

Šta trebate uraditi

– ujedenu osobu treba smiriti

– postaviti ga u ležeći položaj,

– ujedeni ekstremitet imobilisati udlagom, kako bi se usporilo širenje toksina.

– što prije transportovati osobu u najbližu zdravstvenu ustanovu.

– ako anatomski uslovi dozvoljavaju, potrebno je postaviti široku povesku nekoliko centimetara iznad ujeda, toliko čvrsto da se ispod nje još može podvući jedan prst. Ukoliko lokalni otok dovede do toga da je poveska pretjesna, treba je popustiti i postaviti nešto višlje.

Ne preporučuje se

–  neposredna incizija i isisavanje rane – jer nose rizik od sekundarne infekcije, povrede krvnih sudova te nerava i tetiva kao i zbog mogućnosti da se otruje osoba koja pokušava da pomogne

– lokalno stavljanje hladnih obloga – jer to dovodi do ishemije i pospešuje dalju nekrozu tkiva.

Kada ujedena osoba stigne u zdravstvenu ustanovu primiće terapiju u skladu sa kliničkim protokolom.

[wp_ad_camp_3]

Dr Rajko Ćulibrk

Categories: Medicina