[wp_ad_camp_4] Smatra se da je jedan brak neplodan kada žena i nakon dvije godine normalnih bračnih odnosa ne ostane trudna. Ovo je vrlo ozbiljan kako zdravstveni tako i socijalno ekonomski problem.

Istraživanja su pokazala da je i do 15% brakova neplodno, s tim da je za sterilitet u 40% slučajeva odgovorna žena, u drugih 40% muškarac, a u preostalih 20% odgovorni su podjednako oba pola.
Kada se uzme u obzir da svi narodi Balkana i bivše Jugoslavije izuzev Albanaca imaju negativan rast populacije ili takozvanu Bjelu kugu, nije ni čudo što javnost sve više pažnje posvećuje ovom, nažalost rastućem problemu.

Pod neplodnošću podrazumjevamo dva različita pojma, sterilitet i infertilitet. Sterilitet predstavlja nemogućnost začeća i uzrokovan je podjednako i od strane muškarca i žene, dok infertilitet predstavlja nemogućnost da se iznese trudnoća do kraja (spontani pobačaji i mrtvorođenost) i uzrokovan je nekim poremećajem kod žene.

Šta je uzrok i koji su faktori rizika?

Odmah na početku treba reći da u 25% slučajeva uzrok neplodnosti ostaje neotkriven. U ostalim slučajevima najčešće se radi o jednom od sledećih problema.

Zajednički faktori rizika i poremećaji koji mogu dovesti do steriliteta za oba pola su sledeći:

– Pušenje, alkohol, uska i nekomotna odjeća

– Nasledni poremećaji i hromozomske bolesti ( Downov sindrom, Robertsonova translokacija)

– Hipotalamo-hipofizni poremećaji i ostala endokrina oboljenja (dijabetes melitus, poremećaji štitne i nadbubrežne žlijezde itd.)

– Izloženost ljepilima, razgrađivačima, prašini i pesticidima (moleri, radnici u hemiskoj industriji itd.)

– Izloženost radijaciji (rendgen tehničari, radiolozi itd.)

Za muški pol faktori rizika i poremećaji koji mogu dovesti do steriliteta su sledeći:

– Preležani zaušnjaci

– Gonoreja

– Kriptorhizam (nespušten testis tj. nedostatak jednog ili oba testisa u skrotumu pri rođenju, rijetko se može pojaviti kod starijih muškaraca najčešće u pubertetu)

– Tuberkuloza testisa ili epididimisa

– Preponske kile

– Poremećen razvoj penisa i testisa i urođene anomalije

– Broj spermatozoida u 1ml sperme ispod 60 000 000 ili preko 120 000 000 (normalno je između 80 000 000 i 100 000 000)

– Veliki broj nenormalnih spermatozoida (dve glave, dva repa itd.)

Dijagnozu postavlja specijalista urolog u saradnji sa ginekolozima i endokrinolozima nakon tri uzastopna pregleda sperme u tri uzastopna mjeseca (svaki mjesec po jedan pregled).

Za ženski pol faktori rizika i poremećaji koji mogu dovesti do steriliteta su sledeći:

– Poremećaji u razvoju polnih organa žene i urođene anomalije

– Seksualno prenosive bolesti (klamidija i gonoreja)

– Nepravilno korišćenje sredstava za kontracepciju

– Abortusi i vanmaterična trudnoća (naročito visok rizik kod prekida prve trudnoće)

– Pojačana kiselost vaginalnog sadržaja

– Hronična upala sluzokože vagine

– Spermatocidno svojstvo cervikalnog sekreta

– Pretjerana ili nepravilna rascjepljenost spoljnjeg ušća materice i nepravilan položaj materice

– Problemi sa ovulacijom (sindrom policističnih jajnika)

– Začepljenost jajovoda (najčešće uslijed preboljene polno prenosive bolesti)

– Generalno zapaljenje unutrašnjih polnih organa žene

– Endometrioza

– Prethodno podvezani jajnici

– Slabost zida materice i ostali poremećaji građe materice

– Starost žene (što je žena starija to je rizik za neplodnost veći)

Kod žena treba razlikovati primarnu i sekundarnu neplodnost. Ako žena nikada ranije nije rađala onda se radi o primarnoj neplodnosti, ako je pak rađala i problem se javio pri ponovnom pokušaju začeća onda se radi o sekundarnoj neplodnosti.

Kako se liječi?

Zavisno od stepena neplodnost se može liječiti savjetovanjem, medkamentoznom terapiom i u krajnjem slučaju vanmateričnom oplodnjom.

U okviru medikamentozne terapije se pokušava sa indukciom ovulacije (po utvrđenoj prohodnosti materice i jajovoda). U tu svrhu se koriste sledeći lijekovi:

– Klomid (klomifen citrat)

– Humani menopauzalni gonadotropin (HMG) i horionski gonadotropin (HCG)

– Stimulacija gonadoliberinima

– Stimulacija agonistima dopamina (bromergon)

Od mogućih komplikacija mogu se sresti višeplodne trudnoće, spontani pobačaj i hiperstimulacija jajnika kao najteža.

Na kraju se pristupa pokušaju vantjelesne oplodnje, koja se može pokušati samo ako žena proizvodi normalnu jajnu ćeliju, a muškarac bar nekoliko zdravih spermatozoida. U slučaju apsolutne sterilnosti tj. ako žena nema preostalih jajnih ćelija, a muškarac ne proizvodi ni jedan zdrav spermatozoid (aspermija) vantjelesno oplođenje je neizvodivo.

Cijli proces je veoma dug i naporan kako fizički tako i psihički za pacijente i zahtjeva najčešće bar nekoliko pokušaja prije nego što da rezultat, tako da treba biti uporan i biti spreman na razočaranje, jer nekada čak i sedam pa i više pokušaja završi neuspjehom prije konačnog uspjeha.

Na kraju treba reći da  je cijeli proces je takođe nažalost i veoma skup te predstavlja veliko finansijsko opterećenje na supružnike koji upravo iz tog razloga najčešće odustaju.

[wp_ad_camp_3]

 Dr Stevica Prolić

Categories: Medicina