Prije svega da vas upoznamo sa mikronutrijentima. Mikronutrijent je termin koji se globalno koristi za sve esencijalne vitamine i minerale koji se uglavnom unose putem hrane i veoma su značajni za rast, razvoj i normalno funkcionisanje organizma.
Mikronutrijenata u našem organizmu ima manje od 0,01% od ukupne tjelesne težine, ali njihov nedostatak i te kako može da dovede do ozbiljnih funkcionalnih poremećaja, pa se tako nikako ne smije zanemariti njihova važnost uprkos veoma maloj procentualnoj zastupljenosti.
Neke od mnogobrojnih funkcija mikronutijenata su: poboljšavanje imunog sistema, jačanje kostiju i zglobova, za bolje iskorištavanje energije, regulisanje metabolizma, regulisanje masnoće i šećera u krvi, za pravilno funkcionisanje nervnog, disajnog, probavnog i srčanog sistema kao i drugih vitalno značajnih sistema ljudskog organizma.
Tako na primjer:
- magnezijum je bitan za srce i mišiće,
- kalcijum za zdravlje kostiju o čemu je već bilo govora na portalu,
- cink i njegov deficit dovodi do sporijeg zarastanja rana, osobe su sklonije infekcijama, za muškarce je značajan za normalnu funkciju prostate
- deficit bakra ometa apsorpciju željeza pa posljedično dovodi do anemije
- molibden pomaže boljem vezivanju floura u zubnoj gleđi
- hrom ima ulogu u metabolizmu glukoze, tako što potencira djelovanje insulina
- kobalt je sastavni dio vitmina B12 (kobalamin), a nedostatak ovog vitamina dovodi do perniciozne anemije
- selen djeluje kao antioksidans
- flour daje čvrstinu kostima i gleđi
- jod je esencijalan za sintezu hormona štitne žlijezde
Do nedostatka mikronutrijenata može doći prilikom njihovog nedovoljnog unosa putem hrane, poremećaja ravnoteže ili neke bolesti. Nedostatak mikronutrijenata je jako uobičajeno stanje. Procijenjeno je da oko dva biliona ljudi u svijetu boluje od nedostatka mikronutrijenata. Značajno je da ovo nije samo problem zemalja u razvoju nego i ostalih.
Osobe koje su najviše osjetljive su trudnice, djeca mlađa od 5 godina i starije osobe, što je zapravo i populacija koja ima i najveće potrebe za mikronutrijentima.
Najčešće dolazi do nedostatka željeza, folne kiseline, joda i cinka i uglavnom se radi o multiplim nedostacima, rijetko kad nedostaje samo jedan mikronutrijent.
Za prevenciju je potrebno da se poboljša kvalitet ishrane i ako je potrebno da se unose dodatne količine mikronutrijenata u obliku suplemenata (tablete i kapsule).
Milica Mrđa
