Reumatoidni artritis predstavlja sistemsko autoimuno oboljenje koje prije svega pogađa zglobove. Može da dovede do bolnih i deformisanih zglobova i eventualno do potpunog gubitka funkcije zgloba.

Reumatoidni artritis (RA) pogađa odprilike od 0,5 do 1 % populacije u razvijenom svijetu. Kod nas je pogođeno oko 0,5%. Žene u srednjim godinama oboljevaju oko 3 puta češće nego muškarci, ali u starijem dobu ta prednost iznosi oko 1,2 : 1.

Simptomi i faktori rizika

RA pogađa gotovo sve organa ali prije svega su zahvaćeni zglobovi. Naime bolest prvo zahvata male zglobove na ekstremitetima (zglobove prstiju ruku i nogu) a zatim se širi postupno na veće zglobove od periferije prema centru tijela. Prvi simptomi su dugotrajna jutarnja ukočenost zahvaćenih zglobova gdje bol i trajanje ukočenosti direktno zavisi od težine bolesti. Zglobovi otiču pa prsti dobijaju vretenast izgled. Kako bolest traje počinju da se javljaju deformacije zglobova da bi se na kraju izgubila mogućnost pokreta u zahvaćenom zglobu.

Pored zglobova RA pogađa:

– Kožu (reumatski čvorići)

– Pluća (propadanje plemenitog plućnog tkiva i njegova zamjena nefunkcionalnim vezivnim tkivom)

– Bubrezi ( propadanje krvnih sudova bubrega i postupan gubitak funkcije)

– Srce i krvni sudovi (ubrzana ateroskleroza i bolest krvnih sudova srca)

– Drugi organi (oči, jetra, kosti, krv, mozak i živci)

Jasni uzroci iza pojave RA još uvjek nisu poznati. Zna se da veliku ulogu ima nasleđe kao i infekcije pojedinim virusima (Epštejn-Barov virus, Humani herpesni virus 6), ali definitivne potvrde uzroka još uvjek nema.

Liječenje

Liječenje RA je veoma kompleksno. Terapija se uglavnom zasniva na nesteroidnim antiupalnim lijekovima skraćeno NSAIL od kojih je najpoznatiji predstavnik aspirin ali i mnogi drugi moderniji i specifičniji preparati iz ove grupe. Koriste se takođe kortikosteroidi, lijekovi koji suzbijaju imunitet (citostatici) i mnogi drugi. Liječenje je dugotrajno i često samo usporava napredovanje bolesti.

Pored lijekova praktikuje se još i fizikalna terapija sa specijalnim vježbama, poseban dijetetski režim a u krajnjem slučaju i hirurški zahvat ako se može vratiti pokretljivost određenih zglobova.

Kao što sam već rekao rezultati su često nepotpuni i određeni stepen gubitka  pokreta na zahvaćenim zglobobima je još uvijek nažalost veoma čest.

 

Kategorije: Medicina