Anksioznost je jedan od najčešćih mentalnih poremećaja u savremenom svijetu. Karekteriše ga hronični osjećaj straha i nemira oko događaja i situacija koji će se desiti, ili se mogu desiti u budućnosti kao i straha od određenih pojava i situacija koje kod normalnih osoba ne izazivaju strah.

Za razliku od straha koji predstavlja emotivni odgovor na konkretnu prijetnju, anksioznost se više odnosi na zmaišljenu ili potencijalnu prijetnju u budućnosti (tipa negativan ishod nekog događaja) nego na konkretni izvor opasnosti. Ovo je veoma učestao poremećaj i procijenjuje se da ga ima oko 15% populacije, s tim da je učestalost duplo veća kod žena nego kod muškaraca.

Iako postoje mnoge forme ovoga poremećaja tipa generalizovani anksiozni poremećaj, fobije, socijalna fobija i panični poremećaj od kojih svaki ima svoje specifičnosti, svima njima je zajedničko da je osnovni simptom anksioznost i nemir.

Koji su uzroci i faktori rizika?

  • Alkohol
  • Kofein
  • Stres
  • Genetski faktori
  • Prisutnost anksioznosti u porodici
  • Poremećaj seksualne funkcije
  • Udruženost sa drugim psihijatrijskim poremećajima (depresija, PTSP itd)
  • Nezdrava sredina, siromaštvo i socijalna ugroženost

Koji su simptomi?

Glavni simptom je osjećaj gotovo parališućeg straha i nemira koji se javi u stresnim situacijama ili posebnim okolnostima kod fobija, tipa otvoreni prostor kod fobije od otvorenog prostora (agorafobije) ili javni nastupi i prisustvo veće grupe ljudi kod socijalne fobije. Za razliku od takozvane treme, koja je normalna pojava i pojačava fokus u stresnoj situaciji, anksioznost smanjuje fokus i remeti koncentraciju. Osoba se ne može koncentrisati ni na šta osim na strah koji osijeća, a koji u isto vrijeme stvara i fizičku nelagodu. Ova fizička nelagoda se manifestuje u vidu: glavobolje, pretjeranog znojenja, grčeva mišića, lupanja srca, povišenog krvnog pritiska što sve vodi iscrpljenosti i nesvjestici.

Kako se liječi?

Liječenje anksioznih poremećaja se zasniva na psihoterapiji i lijekovima.

Pod psihoterapiom se podrazumijeva prije svega kognitivno-bihevioralna terapija koja je dala odlične rezultate i ima dodatnu pogodnost da se može sprovoditi i preko interneta, mada u zemljama Zapadnog Balkana to još nije uobičajna praksa.

Od lijekova glavnu ulogu u modernoj psihijatriji imaju selektivni serotonin riaptejk inhibitori koji predstavljaju lijekove prvog izbora i benzodiazepini koji se koriste kao sredstvo za kratkotrajnu terapiju i terapiju prema potrebi, mada je na našim prostorima praksa da upravo ova grupa lijkova predstavlja osnovno terapijsko sredstvo.

Kod anksioznosti je veoma bitno prepoznati problem na vrijeme, i ne ignorisati ga, jer ignorisanje problema i odbijanje terapije mogu dovesti do težih psihičkih problema.

Dr Stevica Prolić

 

Kategorije: Medicina