Moždani udar u 75 do 80 % slučajeva nastaje uslijed djelimičnog ili potpunog začepljenja određene moždane arterije i posljedičnog prekida dotoka krvi u zahvaćeni region mozga, koji uslijed toga odumire. To je takozvani ishemijski moždani udar. Pored njega postoji još i hemoragijski moždani udar izazvan krvarenjem unutar mozga, ali o njemu više riječi neki drugi put.

Inače moždani udar je na našim prostorima prvi uzrok smrtnosti ženske populacije i drugi uzrok smrtnosti muške populacije (poslije infarkta miokarda), a u svijetu je treći uzrok smrtnosti poslije infarkta miokarda i karcinoma. Takođe je vodeći uzrok  invaliditeta u razvijenom svijetu. Svake godine se samo u Srbiji desi u prosijeku 25 000 novih slučajeva moždanog udara.

Faktori rizika

Veću šansu da obole od moždanog udara imaju osobe sa sledećim problemima:

– Povišeni nivo holesterola i triglicerida u krvi

– Visoki krvni pritisak

– Duvanski dim

– Dijabetes

– Gojaznost

– Smanjena fizička aktivnost

– Prekomjeran unos alkohola (dozvoljena je samo 1 čašica rakije od 0,5dl ili jedna čaša vina od 2dl dnevno)

– Oboljenja srca i krvnih sudova

Koji su simptomi?

Simptomi nastaju naglo tako reći iz čistog zdravlja. Ponekada im prethodi glavobolja i zujanje u ušima (hipertenzija). U zavisnosti koja regija mozga je zahvaćena simptomi se razlikuju ali mi ćemo ih radi lakšeg razumijevanja i snalaženja grupisati prema učestalosti na najčešće i one sa manjom učestalošću.

Najčešće srećemo sljedeće simptome:

– Slabost mišića na jednoj strani s tim da su mišići lica i mišići ruku više zahvaćeni nego mišići nogu, često se gubi i čulo dodira na zahvaćenoj strani (senzibilitet)

– Ukoliko je zahvaćena dominantna polovina mozga (lijeva kod dešnjaka a desna kod lijevaka) gubi se mogućnost govora (afazija)

– Nepažnja, gubitak osjećaja za dodir ili zanemarivanje jedne strane tjela mogu biti jedini pokazatelji moždanog udara u nedominantnoj hemisferi.

– Gubitak dijela vidnog polja

Rjeđe se javljaju sljedeći simptomi:

– Oduzetost polovine tijela sa većom zahvaćenošću noge nego ruke ili lica na istoj strani.

– Nemogućnost kontrole mokraće i umokravanje (inkontinencija urina) i pojava primitivnih refleksa u vidu mljackanja i sisanja.

– Minimalni gubitci odrećenih pokreta i gubitak osjećaja na lagani dodir i bockanje

– Iznenadna nesposobnost stajanja i nepokretnost

– Glavobolja, mučnina, povraćanje i vrtoglavica

– Ograničena slabost jedne grupe mišiča te zaboravljanje već naučenih pokreta (naprimer pisanje) i pravilnog izgovaranja riječi

Kako se liječi?

Moždani udar je stanje najveće hitnoće i bukvalno je svaki minut dragocjen. Ukoliko se bolesnik javi i uspostavi se dijagnoza  ishemiskog udara primijenjuje se trombolitička terapija (lijekovi koji sprječavaju zgrušavanje krvi i razgrađuju već stvorene krvne koagulume). Terapija se može primijeniti kroz venu (intravenski) a u visokospecijalizovanim ustanovama i kroz arteriju (intraarterijski) dajući lijek direktno na mjesto začepljenja i tada se terapija može primijeniti i nakon 3 sata. Nakon trombolitičke terapije pacijent se nadgleda i daje mu se kiseonik, te se kontrolišu ostali fiziološki parametri (disanje,krvni pritisak, temperatura, šećer u krvi itd.) i daju se lijekovi koji ih drže u normalnim vrijednostima.

U slučaju da se bolesnik javi nakon 3 sata ne vrši se trombolitička terapija nego se odmah prelazi na praćenje fizioloških parametara (tzv. neuroprotektivna terapija). Iz toga razloga veoma je bitno da se počne sa liječenjem unutar tri sata od počenka bolesti. Svaki izgubljen minut znači veći rizik za smrtni ishod i povećan stepen onesposobljenosti u slučaju da bolesnik preživi.

Dr Stevica Prolić

Kategorije: Medicina