Postoji mnogo nejasnoća oko toga šta predstavlja  i koliku opasnost nosi šum na srcu. Često saznanje da osoba  ima šum uzrokuje  veliku zabrinutost.  To ne mora da bude  i  u mnogo slučajeva  nije  opravdano.

Šum na srcu predstavlja pojavu abnormalnog zvuka pri srčanom radu. Normalno se srčani rad zvučno prezentuje sa dva otkucaja- dva tona. Pojava šuštećeg zvuka izmedju ili za vrijeme ta dva tona  predstavlja šum.

Srčani šum može biti fiziološki i patološki. Kod fiziološkog  (bezazlenog) šuma ne postoje (ili ne  značajne) organske promjene na srcu. U dječijem uzrastu fiziološki šum se jako često sreće.  Smatra se da 30 odsto djece u određenom razdoblju djetinjstva ima čujan šum. Više od polovine novorođenčadi prvog  i drugog dana po rođenju imaju čujan tih šum koji se kasnije izgubi. Ipak kod djece se može javiti i patološki šum koji može biti direktan znak prisustva različitih urođenih srčanih mana.

Kod odraslih se češće sreće patološki šum. Uzroci mogu biti različiti,  od najopasnijih kao što su  urođene ili  stečene srčane mane do onih manje opasnih ili normalnih stanja  kao što su  visok pritisak, anemija(malokrvnost), povišena  tjelesna  temperatura, trudnoća.

Veoma važan faktor u procjeni da li se radi o fiziološkom ili patološkom  šumu  jeste prisustvo ili odsustvo dodatnih  kliničkih simptoma. Prisustvo ubrzanog zamaranja, nesvjestica,  cijanoze (plavičasto  prebojene kože), nedostatak vazduha  pri fizičkom naporu ili u miru ukazuje na potencijalne srčane mane ili druge abnormalnosti. U svakom slučaju prisutvo novootkrivenog šuma na srcu zahtijeva pregled specijaliste kardiologa, interniste ili pedijatra i eventualnu dalju  dijagnostiku.

Dr Mladen Petić

Kategorije: Medicina