225px-H1N1_influenza_virusVjerovatno se većina nas još uvijek sijeća epidemije takozvanog svinjskog gripa 2009. godine, panike koju je izazvala u populaciji kako u našoj regiji tako i širom svijeta. Ta ista panika se poslije pretvorila u ogorčenost i nezadovoljstvo, kada se saznalo da epidemija nije ni blizu bila tako smrtonosna kako su prognoze Svjetske Zdravstvene Organizacije (SZO) i drugih vodećih organizacija zaduženih za javno zdravstov predviđale. Na našim prostorima sve  je to pogoršano i činjenicom da prethodno perporučene vakcine protiv gripa za sezonu 2009/10. se nisu pokazale učinkovitim protiv novog soja, te zbog generalno niskog standarda građana, mnogi su se osjećali prevarenim i iznevjerenim od strane nadležnih službi jer su smatrali da je prijeko potreban novac pronevjeren. Slično raspoloženje je vladalo i u drugim zemljama širom svijeta pogotovo kada su u medije procurile informacije o korupciji i navodnom namjernom preuveličavanju statističkih podataka od strane SZO za račun profita određenih farmaceutskih kompanija koje su radile na razvoju vakcine kaja se pokazala kao veoma neefikasna. No da li se radilo o masovnoj prevari od strane nekih od najeminentnijih službi za zaštitu javnog zdravlja ili je opasnost zaista postojala?

Soj virusa N1H1 spada u viruse influence tip A što znači da spada u najopasniju grupu ovih virusa. Simptomi su kao kao običnog gripa (temperatura, kašalj, curenje iz nosa, bol u grlu, bolovi u mišićima i kostima, glavobolja, mučnina i povraćanje) samo što su daleko izraženiji i većeg intenziteta. Svinjski grip je dobio takvo ime jer su prvi zabelježeni slučajevi bili na farmama svinja, međutim pravi izraz za ovu bolest je Influenca tip A (N1H1), i ne treba ga mješati sa uobičajnim Svinjskim gripom koji je prije svega bolest svinja a čovjek se razboljeva samo u veoma rijetkim slučajevima.

Ljudskom rodu nije nepoznat ovaj virus. Prva velika epidemija je bila 1918. danas poznata kao Španski grip i odnjela je između 50 i 100 miliona ljudi ili ti 3-5% svijetske populacije. To je više ljudi nego Prvi i Drugi svijetski rat zajedno! Dakle razloga za paniku je i te kako bilo. Srećom razmjere ovog puta nisu bile tolike, što zbog ogromnog progresa u oblasti zdravstva koje je čovječanstvo napravilo u 20 vijeku, što zbog energične reakcije nadležnih službi koje su preduzele mjere da se obuzda širenje virusa. Ipak širom svijeta je preminulo oko 18 000 ljudi, što kada uzmemo kolika danasa panika vlada oko ebole od koje je do sada preminulo oko 5 500 ljudi, nije ni malo naivna cifra.

Ono što je po meni najopasnija poslijedica ove poslednje pandemije jeste poljuljano povjerenje naroda u institucije javnog zdravstva, i što je možda još opasnije, u vakcinu kao sredstvo prevencije. Odmah poslije epidemije u našim medijima su počeli razni prilozi i teze o štetnim efektima vakcine i tobože nekim zdravim alternativama. Ovo se kod našeg naroda naročito jako primilo zbog ranijih afera oko nabavke pokvarenih i neispravnih vakcina koje su bile redovna pojava u svim republikama bivše Jugoslavije.

Niko ne spori da vakcina ima svojih negativnih efekata kao i svaki drugi lijek ili bilo koja supstanca koju unosimo u tijelo. Takođe je jak uticaj farmaceutskog lobija koji vođen filozofiјom profita ne bira sredstva kako da nam proda nešto što nam često u principu i nije potrebno. U to nerijetko nažalost spadaju i vakcine. Ali odbiti da se vakcinišete  kada vam vaš porodični ljekar preporuči, samo iz razloga što mala grupa ljudi zloupotrebljava naše strahove zarad ličnog profita i na taj način kompromituju najefikasnije sredstvo prevencije bolesti na raspolaganju ljudskom rodu, je čista glupost i opasno ne samo po osobu koja je odbila vakcinu nego i po ostale. Tačno je da je statistika pokazala da je vakcina protiv svinjskog gripa bila efikasna u jedva preko 50% slučajeva, ali i to znači da umjesto 40 000 preminulih je bilo 18 000. 18 000  je mogo i prava tragedija, ali je 40 hiljada ipak daleko gore. U ostalom zar je potrebno podsjećati da je vakcina iskorijenila jednu od najgorih bolesti ljudskog roda, Velike boginje. Ako mislite da je to mali poduhvat pogledajte domaći film Variola Vera i biće vam jasno o kakvoj se opasnoj bolesti radi. Prije samo 50 godina djeca su redovno umirala ili ostajali doživotni invalidi zbog dječije paralize. Danas slučaj dječije paralize u razvijenom svijetu je prava rijetkost. Lista ovakvih primjera je podugačka, daleko duža nego lista afera i nesretnih slučajeva vezanih za vakcinu. Stoga nemojte dovoditi sebe i druge u opasnost odbijajući nešto što je svoju vrijednost pokazalo nebrojano mnogo puta, jer jednom kada se razbolite za vakcinu i kajanje je kasno. Vakcina je naše najbolje oružije protiv bolesti, i kao i pravo oružije, bolje ga imati kada ti ne treba nego nemati kada treba.

Dr Stevica Prolić

 

Kategorije: Medicina