Rad sa djecom je poseban, sa jedne strane lijep, iskren i opušten, a sa druge jako zahtjevan. Od prvog susreta sa stomatološkom ambulantom mora se voditi računa da dijete na ispravan način prihvati saradnju. U ovom procesu jako je bitno da roditelji od početka pričom i ispravnim pristupom pripreme dijete, a takođe je bitan pristup stomatologa.
Na prvom pregledu, pa preko jednostavnijih procedura dijete bi trebalo upoznati sa instrumentima i radom u stomatološkoj ambulanti. Ono što je najbitnije jeste da djetetu ne treba spomijati riječ BOL ni u kom kontekstu. Naravno, bitno je da mali pacijent istu osjeti u maloj mjeri ili gotovo nikako. Trebalo bi imati u vidu da je kod djece mlađe od 3 godine regija usne šupljine jako osjetljiva zona i često se opiru u radu, što ne znači da ih boli. Bezbolan rad u stomatologiji je sve više zahtjev naših pacijenata, a to nam omogućuje lokalna anestezija. Nekada se anestezija primjenjivala samo za vađenja zuba i liječenja (u narodu poznato kao „vađenje živca“) ali danas se ona primjenjuje i kod najjednostavnijih popravki. Sa odraslima je dosta lakše, jer znaju šta mogu očekivati kod uboda igle, međutim kod djece možemo izazvati još veći strah od samog uočavanja šprice i igle.
Da li raditi sa anestezijom ili bez? Svakako je najbitnija procjena stomatologa da li ćemo sa anestezijom izazvati veću štetu nego korist u dječijoj stomatologiji. Nema univerzalnog pravila. Naravno da ne treba uvijek i bez potrebe davati anesteziju. Svaki pacijent i svako dijete je priča za sebe. Mnoge intervencije se kod djece uz lijep pristup i nježniju ruku završavaju bez anestezije. Svakako da se bolni zahvati, poput vađenja zuba ili liječenja, moraju raditi pod dejstvom anestetika. Ako moramo djetetu dati anesteziju, onda bi trebalo prije uboda iglom to mjesto obezboliti sa anestetikom u obliku gela ili spreja, tako da i sam ubod bude gotovo bezbolan. Najveći broj zahvata na mliječnim zubima (uglavnom popravke) se završi bezbolno bez anestezije čak i uz upotrebu stomatološke „bušilice“.
Dr Nenad Srdić
