Amalgam, odnosno “siva plomba”, jeste legura (smjesa) sljedećih metala: žive, srebra, bakra, kalaja i eventualno cinka. Spada u materijale koji imaju vjerovatno najdužu primjenu u stomatologiji. Međutim, postavlja se pitanje: da li je danas, pored savremenih stomatoloških materijala, opravdana primjena amalgama u popravci zuba?
Amalgamske plombe imaju svoje prednosti, a to su: čvrstoća, trajnost i relativno lako postavljanje. Takođe, kada je u pitanju štetnost po zdravlje žive i toksičnost amalgama, Udruženje američkih stomatologa (ADA) tvrdi da ne postoje dokazi da ove plombe štetno djeluju na pacijente. Smatra se da je procenat žive u amalgamu suviše nizak da bi imao štetno dejstvo, kao i da je ona stabilno vezana u leguri.
Toksičnost amalgama i žive najviše će doći do izražaja prilikom zamjene ove plombe, jer u vodenoj prašini oslobođeni metali mogu štetno uticati na zdravlje pacijenta i stomatologa. Osim lošeg estetskog momenta, ove plombe često ispod sebe kriju karijes, te ih je uglavnom neophodno zamijeniti bijelim plombama. Međutim, nije svaka amalgamska plomba za zamjenu. Ukoliko je korektno postavljena, te nema karijesa pored nje, onda je ne treba uklanjati po svaku cijenu.
Stomatološki materijali svakim danom toliko brzo napreduju u kvalitetu, da su gore pobrojane prednosti amalgama gotovo zaboravljene. Pored više vrsta “bijelih” plombi koje zadovoljavaju estetski momenat, koje su mehanički izuzetno otporne, trajne, kojima se postiže bolja veza za zub, amalgam sa razlogom iščezava iz upotrebe.
U savremenoj stomatološkoj praksi, prilikom popravke zuba, pravi izbor je “bijela” plomba.
Dr Nenad Srdić
