Dio stomatologije koji se bavi razvojem i poremećajima odnosa zuba, lica i vilica se naziva ortodoncija. Najčešći poremećaj zbog kojeg pacijenti traže pomoć ortodonta su poremećaji položaja zuba  odnosu na susjedne i zube iz suprotne vilice.

Podjela ortodontskih poremećaja je kompleksna i za laike teško razumljiva. Bitno je znati da za ortodontsku terapiju nikad nije kasno, ali što se ranije počne šanse za uspjeh su veće.

Kako prepoznati ortodontski poremećaj?

Jedini i pravi način su redovne stomatološke kontrole djeteta od najranijeg uzrasta. Stomatolog po prepoznavanju poremećaja, dijete upućuje ortodontu.

Kako nastaju ortodontski poremećaji i mogu li se spriječiti?

Malokluzije su najčešće nasljedne i najčešće zahtijevaju terapiju. Međutim, loše navike, loša ishrana i rani gubitak mliječnih zuba mogu biti krivci za nastanak malokluzija.

Sisanje prsta, disanje na usta i tiskanje jezika su loše navike koje se mogu prekinuti i time usmjeriti razvoj vilica i zuba i pravom smjeru. Mliječne zubе treba njegovati jer svojim postojаnjem čuvaju mijesto stalnim zubima.

Kako se liječe malokluzije?

Terapiju sprovodi specijalista ortopedije vilica (ortodont). Obično se kod školske dijece koriste mobilni aparati koji se nose u određeno vrijeme u toku dana. Mobilni aparati se mogu izvaditi iz usta. Fiksna ortodontska terapija podrazumijeva nošenje aparata koji se postavlja u usta pacijenta i tu ostaje i dve do tri godine, tj. dok se ne završi terapija. Kod pojedinih oblika malokluzija potrebna je i kombinovana hirurško-ortodontska terapija.

Šta činiti poslije liječenja?

Nakon terapije zubi imaju tendenciju da se vraćaju u prvobitni položaj. Povremene kontrole su nepohodne, a preporučuje se nošenje retinera noću. To su plastični odlivci u obliku zuba pacijenta koji sprečavaju pomjeranje zuba.

Dr Goran Arlov

Categories: Stomatologija