Izbjeljivanje zuba
Izbjeljivanje zuba je danas najtraženija stomatološka intervencija. Američko tržište preparata za izbjeljivanje zuba teško je 15 milijardi dolara. Velika potražnja dovela je do hipeprodukcije kako pouzdanih tako i onih manje pouzdanih metoda bijeljenja zuba.
Uzroci promjene boje zuba mogu biti od urodjenih, preko onih stečenih upotrebom raznih lijekova, hemijskih supstanci i liječenja zuba do onih nastalih od hrane, pića i pušenja.
Metode bijeljenja se grubo dijele na ambulantne, koje izvodi stomatolog u ordinaciji, i kućne, koje izvodi pacijent uz prethodne instrukcije stomatologa ili korištenjem preparata koji su dostupni u slobodnoj prodaji i čija efikasnost nije dokazana. Ovdje ćemo se dotaći ambulantnih, jedino sigurnih i efikasnih.
Jedno je sigurno, a to je da zubi prije izbjeljivanja moraju biti izliječeni, desni zdrave, a higijena usta na vrhunskom nivou. Dotrajale plombe moraju biti zamijenjene. Pušenje je apsolutno nepoželjno. Pojedinačni zubi koju su liječeni (avitalni) poslije liječenja mogu da potamne. Bijeljenje takvih zuba vrši se u nekoliko seansi do dobijanja željenje nijanse. Ponekad se aktivna supsanca može ostaviti u zubu da dejluje između dve seanse.
Bijeljenje svih zuba u liniji osmijeha zahtjeva prethodno čišćenje mekih i tvrdih(kamenac) zubnih naslaga i zaštitu desni posebnim gelom. Aktivna supsanca se nanosi na zube i ostavlja da djeluje prosječno 30 minuta (zavisi od proizvođača). Nakon toga zubi se ispiraju velikim količinama tečnosti. Postoje supstance čije djelovanje potpomažu i ubrzavaju lampe koje emituju svjetlost plavog spektra. Dve nedelje od izbjeljivanja poželjno je izbjegavati obojenu hranu i pića (vino, kafa, cvekla, kupine i dr.)
Ovo su najčešće metode izbjeljivanja. Trajanje seanse, cijena, izbor aktivne suspstance, korišćenje lampi i dr. zavise od proizvođača i izbora stomatologa, a efekti su slični. Potrebno je napomenuti da se svi zubi ne mogu izbjeliti.
Supstance koje se koriste za izbjeljivanje nisu štetne ako su u pravim rukama, a izbjeljivanje treba prepustiti stručnjacima. Zato se ne preporučuje upotreba OTC (over-the-counter) proizvoda koji se mogu kupiti u slobodnoj prodaji. Takodje treba izbjegavati bijeljenje zuba u tržnim centrima i kozmetičkim salonima, a ako već insistirate konsultujte sa stomatologa.
Bleachorexia je riječ koja još nije ušla u naš riječnik, a predstavlja nezdravu opsesiju bijeljenjem svojih zuba. Prirodno je nekad ljepše.
Dr Goran Arlov
