Kada analiziramo samu riječ „umnjak“, jasno nam je da se ne radi o „običnom“ zubu. Latinski naziv ovog zuba (Dens sapiens) u prevodu znači „zub mudrosti“. To je zub koji nam pravi više problema nego koristi, te je često osuđen na vađenje. Ovih zuba svaki čovjek trebalo bi da ima četiri, a niču od 18. do 30. godine života. To je posljednji zub u nizu, te se popularno naziva i osmica.
Ono što je bitno znati jeste da zametak ovog zuba ne mora postojati, što znači da zub ne može izniknuti. Takođe, zub se može formirati a da ostane u vilici, može izniknuti djelimično, a može da potpuno normalno izraste na kraju zubnog niza.
Umnjak se mora vaditi ako pravi probleme, a najčešči su: otežano nicanje paćeno bolovima, nepotpuno izrasli umnjaci, zatim oni koji uopšte nisu izrasli jer nemaju mjesta ili su u neprirodnom položaju u vilici, te karijes koji je uništio zub. Često uzrokuju pomjeranje prednjih zuba, zbog toga što traži sebi mjesto umnjak „gura“ u sedmicu i tako remeti položaj ostalih zuba. Ukoliko imate 25 godina ili manje i neke od gorenavedenih simptoma, svakako je bolje da takav umnjak izvadite. Čak i ako nemate bolova, svaki neiznikli umnjak je potencijalni problem u vašim ustima.
Simptomi otežanog nicanja su: crvenilo, otok oko umnjaka, otežano otvaranje usta, bol koja se širi ka vratu ili uhu sa iste strane. Sve ovo može biti praćeno povišenom tjelesnom temperaturom. Umnjaci koji nisu uopšte izrasli prave manje problema od onih koji jesu djelimično. Jer oko takvog umnjaka desni su upaljene, on ugrožava susjedni zub, karijes se lakše stvara, te sve dovodi na kraju do vađenja umnjaka.
Osnovna terapija za „problematične“ umnjake jeste vađenje. Ono se vrši u lokalnoj anesteziji pri kojoj utrne jedna polovina donje vilice. Može biti klasično vađenje ukoliko nam zub to dozvoljava, odnosno ako je dovoljno izrastao da mu se može pristupiti. Drugi i češći način je hirurško vađenje gdje hirurg, uz rez na desnima i eventualno uklanjanje dijela vilične kosti, lakše pristupa umnjaku i uklanja zub.
Nakon vađenja mogu se javiti simptomi bola, otoka, otežanog otvaranja usta, ali se oni prevazilaze uz pridržavanje savjeta stomatologa. Dakle, rana se ne smije ispirati, mora se dan ili dva mirovati, držati hladan oblog spolja, jesti mekšu i ne vruću hranu, i eventualno uz antibiotike sve poteškoće prestaju. Prvi dan nakon zahvata ne ispirati usta, od drugog dana oralnu higijenu vršiti uobičajeno, samo ne četkati blizu rane. Što se tiče perioda oporavka svi smo različiti, ali već nakon 2 do 3 dana pacijent je spreman za svakodnevne aktivnosti i posao.
Dr Nenad Srdić
