Prvo i osnovno što bi trebalo da znamo jeste da nisu svi pacijenti kandidati za izbjeljivanje zuba. Drugo, pacijenta moramo upoznati sa svim prednostima i manama ove procedure. Treće, boja je subjektivni doživljaj, ono što je nekom žuto ili sivo drugom je sasvim prihvatljivo. Boja zuba određena je sa više faktora. Prije svega genetski, potom navike gdje prije svega mislimo na loše održavanje oralne higijene, pušenje, konzumiranje obojenih pića, kafe, vina, čajeva, te naravno životna dob pacijenta.

Kada pogledamo ove faktore koji utiču na boju zuba shvatićemo da, pravilnim čišćenjem zuba, redovnim uklanjanjem zubnog kamenca kod stomatologa, kao i pravilnom ishranom, sebi već otvaramo put za blistaviji i ljepši osmijeh. Prirodno, nisu svi zubi iste boje. Gornji zubi su malo svjetliji od donjih, prednji takođe od bočnih, očnjaci (trojke) su prirodno za nijansu tamniji od ostalih zuba, a svi zubi su malo tamniji uz desni nego ka ivici. Sve ovo daje jedan prirodan izgled osmijehu. Ako opet nismo zadovoljni bojom zuba, može se potražiti pomoć stomatologa.

Na tržištu imamo dosta različitih materijala kao i metoda kojima se izbjeljuju zubi. Kod svih metoda odvija se isti hemijski proces – oksidacija. Aktivna supstanca kojom postižemo svjetliju boju zuba jeste karbamid peroksid.

Prije ove procedure moramo uzeti kvalitetnu anamnezu, obaviti detaljan pregled, te izraditi plan terapije. Konačan rezultat zavisi od vrste diskoloracije.

Postoji varijanta kućnog izbjeljivanja uz uputstva stomatologa, te ambulantno izbjeljivanje zuba. Ono što pacijenti moraju znati je da nikako ne traže ovu uslugu u kozmetičkim salonima ili da sami nešto pokušavaju. Ova oblast isključivo je u domenu doktora stomatologije, te se kao takva mora provoditi u ambulantama po svim pravilima struke. Kod kućnog izbjeljivanja zuba pacijent u udlagu koju nosi stavlja gel slabijih koncentracija karbamid peroksida, te je efekat sporij. Ako se procedura izvodi u ambulanti koristi se jača koncentracija aktivne supstance i rezultat je vidljiv odmah. Bilo o kojoj metodi da se radi, princip je isti. Molekuli karbamid peroksida su dovoljno mali da se provuku kroz trvda zubna tkiva te se raspadnu na vodu i kiseonik. Voda ispari, a kiseonik procesima oksidacije izbjeljuje zub.

Ko nije kandidat za izbjeljivanje?

  • Ako je čovjek zadovoljan svojom bojom zuba, zube ne treba izbjeljivati
  • Kod velikih plombi, prisutnog karijesa ili loših higijenskih navika – ne treba misliti o izbjeljivanju zuba
  • Kada su zubi prebojeni lijekovima tetraciklinima, boja može biti od kredasto bijele do tamno sive i jako teško izbjeljivanjem postižemo dobre rezultate
  • Vještački materijali se ne mogu izbjeljivati kao što su, keramičke krunice, plombe. Pacijentu koji ima plombe u regiji koja se izbjeljuje moramo naglasiti da će biti dodatnih korekcija i zamjena plombi nakon izbjeljivanja
  • Kod uznapredovale parodontoze ili nekih hroničnih oboljenja svakako nećemo izbjeljivati zube
  • Nećemo bijeliti zube trudnicama i ženama koje doje
  • Što se tiče dobne granice, bitno je da se zubi ne izbjeljuju prije šesnaeste godine života

Ukoliko se pacijent drži uputstava stomatologa, efekat izbjeljivanja može trajati od 12 do 15 mjeseci, uz redovne kontrole. Eventualno ponovno izbjeljivanje je jeftinije i efekat se lakše postiže jednostavnim održavanjem učinka prvog izbjeljivanja.

Dr Nenad Srdić

Kategorije: Stomatologija