Istraživači sa Londonskog univerziteta su otkrili da, zbog spriječavanja nastanka zubnog kvara, slobodni šećeri u ishrani ne treba da čine više od 3 posto od ukupnog unosa energije.
Slobodni šećeri su definisani od strane Svjetske zdravstvene organizacije kao monosaharidi i disaharidi dodati u hranu od strane proizvođača , kuvara ili potrošača. Tu spadaju i šećeri prirodno prisutni u medu, sirupi , voćni sokovi i voćnih koncentrati.
Jedno istraživanje, provedeno u Japanu poslije Drugog svijetskog rata, na pacijentima kojima je bijeli kristalni šećer bio nedostupan nekoliko godina, pokazuje da je učestalost zubnog kvara veoma smanjena. Kada je je toj grupi ljudi šećer ponovo postao dostupan, zubi su se počeli „kvariti’’.
To znači da je svako zaslađivanje ovim šećerima štetno i da nam potrebne drastične promjene navika ishrane. Iz tog razloga zapadne zemlje razmatraju uvođenje dodatnog poreza na zaslađenu hranu.
Dr Goran Arlov